Formula 50-30-20 predlaže da se 50% prihoda troši na potrebe, 30% na želje, a 20% štedi. Ideja je jasna i lako pamtljiva. Problem je u tome što pretpostavlja određenu razinu prihoda koja ne odgovara većini kućanstava.
Gdje formula zapne
Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da kućanstva s jednim zaposlenim u domaćinstvima s djecom troše i do 65% prihoda samo na stanovanje i hranu. Za takva kućanstva, formula 50-30-20 nije neprovediva — ona je matematički nemoguća.
Kako je formula nastala
Popularizirala ju je američka pravnica i senatorica Elizabeth Warren u knjizi iz 2005. Nastala je na temelju podataka o američkim kućanstvima s medijalnim prihodom. Izravni prijenos u drugi ekonomski kontekst zahtijeva prilagodbu.
Svaka formula za budžet vrijedi samo ako su ulazni podaci — prihodi, rashodi, troškovi stanovanja — usporedivi s onima za koje je formula napravljena.
Alternativni pristup
Financijski planeri koji rade s klijentima različitih prihoda češće koriste individualne omjere — ne unaprijed zadane postotke, nego postotke koji proizlaze iz stvarnih podataka klijenta. Taj proces traje dulje, ali daje realniji okvir.